Etnografska zbirka Muzeja grada Perasta, po broju i raznovrsnosti muzejskih predmeta, uz kulturno istorijsku i pomorsku zbirku, najvjernije oslikava i svjedoči perašku prošlost. Posebna vrijednost etnografske zbirke jeste i u tome što slika živote svih slojeva peraškog društva.
Raznovrsnost predmeta ove zbirke puno govori o njihovim vlasnicima bez obzira da li se radi o importima ili predmetima autohtonog porijekla. Osim toga, uz svjedočanstva materijalne kulture, ne smije se zanemariti niti potcijeniti očuvana duhovna kultura budući da se pojedini muzejski predmeti direktno vezuju za elemente samih običajnih radnji.
Zbirka je osnovana 1937. godine, a od 1950. je u sklopu tada osnovanog Zavičajnog muzeja grada Perasta.
Zbirka broji oko 692 komada muzejskih predmeta. S obzirom na karakter predmeta podijeljena je na podzbirke: oružje, nošnja, nakit, mobilijar, zastave i podzbirku upotrebni predmeti (u koju spadaju predmeti korišćeni u domaćinstvima kao i predmeti iz pomorske zbirke korišćeni na brodovima).
Oružje
Oružje datira iz perioda od XVI do XX vijeka. Grupisano je po osnovnim načelima na: hladno, vatreno i zaštitno, a klasifikovano po vrstama, modelima i namjeni.
Hladno oružje predstavljeno je komadima oružja iz najranijeg perioda – buzdovanima i kopljima, mačevima (od XVI – XX vijeka), jataganima ( od XVIII – XIX vijeka ), sabljama i bodežima ( od XVII – XX vijeka ). Vatreno oružje predstavljaju puške velike (džeferdari i kremenjače) od XVII – XX vijeka i puške male (kubure i ledenice) od XVIII – XIX vijeka, zatim nekoliko komada malih i većih topova (XVII – XVIII vijek), dok grupu zaštitnog oružja čine štitovi i panciri iz novijeg perioda.
Peraški mač
Posebno mjesto u zbirci mačeva zavrjeđuje Peraški mač i to ne samo zbog načina izrade već i po sjećanju na veliku bitku Peraštana sa Turcima, bitku koja se odigrala 15. maja 1654.godine i u kojoj su Peraštani uspjeli da odbrane svoj grad i pobjede brojnu tursku vojsku. Značaj ovog mača leži i u činjenici da je već u istoj godini dospio u Perast vjerovatno kao poklon u znak sjećanja na slavnu pobjedu Peraštana, mada neki elementi na maču upućuju i na pretpostavku da se mač možda i prije te bitke nalazio u Perastu.
Mač je tip rijetke vrste mačeva – paloš. Dužina mača je 99 cm, oštrice 85 cm. Izgledom više podsjeća na sablju. Oštrica je jednobrida, izrađena od teškog čelika. Na prednjoj strani, uz dršku urezan je grb porodice Stjepanović, koja je u okviru bratstva Rajković (iz Perasta) imala isti grb. Duž oštrice na istoj strani je natpis na staroslovenskom, dok je na drugoj strani oštrice kratki natpis na latinskom jeziku.
Cijela oštrica je bila optočena zlatom. Drška je ukrašena dragim i poludragim kamenjem i okovom od srebra.
Po načinu izrade, mač predstavlja kombinaciju italijanskog, jednooštrog sječiva iz druge polovine XVI vijeka, krsnice iz druge polovine XVI vijeka, takođe italijanskog porijekla, i raskošne drške koja je odlika arapsko – marokanskog tipa mača. Korice mača su izrađene od tvrdog drveta, presvučene finom crnom kožom i okovane srebrom.
Peraški mač, iako izložen u stalnoj postavci Muzeja grada Perasta, izlazi iz Muzeja svake godine na dan Peraškog boja – 15. maja i sa džeferdarom Mehmed age Rizvanagića, turskog vojskovođe koji je poginuo u tom boju, čini bitno obilježje proslave na gradskoj pjaci (trgu) gdje imaju svoje počasno mjesto.
15. maja se inače proslavlja veliki vjerski praznik u čast Gospe – zaštitnice grada Perasta, a kao završnica proslave slijedi i običaj gađanja kokota, čiji su elementi danas povezani sa peraškom bitkom iako su ipak preuzeti iz običaja koji se obavljao i prije slavne peraške pobjede iz 1654. godine.
Nošnja
Podzbirku nošnje čini nošnja peraške mornarice (mornarska i oficirska) kao i djelovi muške i ženske narodne nošnje (muška – risanska i ženska – lastovska). Podzbirka nošnji posjeduje još i djelove koji su se nosili uz nošnju kao što su muški platneni ćemeri ili ženske torbice.
Nošnja Peraške mornarice klasifikovana je po činovima: nošnja mornara i nošnja oficira. Danas se nošnja oblači samo pri svečanim događajima koji su određeni Statutom Bokeške mornarice.
Mornarska nošnja je do kraja XIX vijeka bila uobičajeno odijelo muškaraca u Perastu. Sastoji se od crne kape-ćeverice, koja je na gornjem dijelu – tapalaku, ukrašena zlatovezom u čijem središtu je cvijet od spiralne zlatne žice, zatim bijele košulje i ječerme (izrađene od tamno plavog ili tamno crvenog velura, ukrašene sa zlatnim gajtanima i kićankama) te koreta (koji je sa rukavima i oblači se preko ječerme, ukrašen sa zlatovezom na prsima i rukavima). Crne široke pantalone – gaće šivene su od crnog pamučnog platna. Preko njih se oko pasa obmotava dugački, obično crveni, platneni ili svileni pojas. Na nogama su crne čarape – bječve i crne cipele – crevlje. Uz pojas se nosi i lijepo zlatovezom dekorisan platneni ćemer, ćese – kožne ili metalne (fišeklije – kutije za barut) kao i tobolac.
Oficiri i podoficiri peraške mornarice nosili su sličnu nošnju kao i mornari sa malim razlikama u gornjim komadima nošnje. Preko ječerme se oblačila dolama na kojoj su u zavisnosti od čina bila i odgovarajuća obilježja. Oficiri nose na glavi kalpak koji takođe ima obilježja vezana za čin.
Nakit
Od nakita mornari su jednio nosili dugi lanac na kome je bio okačen sat, umetnut između ćemera i pojasa. U slučaju da je muškarac jedinac u porodici, nosio bi na jednom uhu minđušu – brnjicu.
Nakit etnografske zbirke čine ženski ukrasni predmeti: srebrni ćemeri, pafte, narukvice.
Ženski srebrni ćemeri – pojasi izrađeni su tehnikom finog filigrana, tehnikom livenja i kovanja. Tokom XIX vijeka imali su ukrasnu funkciju i nosili su se kao sastavni djelovi ženske svečane nošnje. Interesantno je napomenuti da su u ranijem periodu, kad je narodna nošnja bila u svakodnevnoj upotrebi, ćemere nosile samo udate žene, dok ga na isteku XIX vijeka nose i neudate žene.
Zastave
Podzbirku zastava čine: venecijanske, austrijska, turska i ruska zastava.
Jedan od najznačajnijih muzejskih predmeta iz perioda mletačke vladavine upravo je dio mletačke zastave sa grbom grada Perasta, grb je predstavljen na središnjem dijelu zastave (dvije ruke koje drže krst). Zastava je svilena, neravnomjerno isječena sa svih strana. U gornjem desnom uglu je na pisanim latiničnim slovima natpis: “Milim roditeljima, hrlim Peraštanima, DE SARNO“. Dimenzije uokvirene zastave su 99,5 x 45 cm.
U narodu postoji priča da su Peraštani poslije pada Mletačke Republike kidali komade ove zastave da bi ih sačuvali kao uspomenu na period kada su, iako pod vlašću Mlečana, ipak uživali jednu vrstu autonomije.
Ruska zastava sa Svetoandrejskim krstom rađena je na plavoj svili, dimenzija je 222 cm x 337 cm. Svetoandrejski krst je u polju dimenzija 188 cm x 110 cm. Peraštanin, kapetan Matija Zmajević, viceadmiral Ruske flote, dobio je na poklon ovu zastavu kao trofej poslije velike i vješte pobjede. Pobjeda o kojoj je riječ izvojevana je nad Šveđanima kod Ganguta (Hankoa), pod njegovim zapovjedništvom u južnoj Finskoj 1714. godine. Ruski car Petar Veliki ovim povodom kapetanu Matiji Zmajeviću poklanja ovu zastavu.
Mobilijar
Mobilijar je predstavljen salonima iz memorijalnog muzeja Visković i porodice Balović, venecijanskim ogledalima i djevojačkim škrinjama. Saloni i ogladala su sa elementima barokne izrade. Škrinje su ukrašene duborezom sa prednje strane sa motivima mediteranskog karaktrera, a osnovna funkcija bila im je da djevojke u njima spremaju prćiju – miraz. Kao dio djevojačkog nasljedstva, škrinja je sa prćijom, po udaji, nošena u njen novi dom.
U stalnoj postavci Muzeja grada Perasta su i predmeti ručne izrade, iz XVIII i XIX vijeka.
Upotrebni predmeti
Podzbirka upotrebnih predmeta obuhvata predmete korišćene u domaćinstvima za svakodnevnu upotrebu: alatke – pretežno korišćene za ribolov ali i u izradi drvenih predmeta- stolarski alat, kao i predmete iz pomorske zbirke korišćene na brodovima.
Među upotrebnim predmetima ističu se vrijedni komadi porculanskog posuđa (zdjele, tanjiri, bokali), načinjeni od engleskog porcelana, zatim lampe na ulje, poznatije pod nazivom fjorentine – budući da su izrađivane u Firenci u XIX vijeku, kod nas su još bile poznate i pod nazivom lukijerne, u ovoj podzbirci razlikujemo još i grijače za krevet – skaldaleti, roštilje na satni mehanizam – đirorosto.
Etnografska zbirka, možda najbolje govori o kulturi stanovanja Perasta u prošlosti. Njen material oslikava raskoš i prihvatanje mondenskih trendova stanovništva Perasta, na prvom mjestu brojnih bogatih Peraštana i plemstva, koji smješten u raskošnoj palati Bujović daje kompletnu sliku života kojim se živjelo u Perastu u periodu 17 i 18 vijeka.