Kapetanski salon

Tripo Kokolja:
Portret Vicka Bujovića, ulje na platnu, XVIII vijek

Konte Vicko Bujović, vlasnik palate u kojoj je smješten Muzej grada Perasta, bio je pomorac, trgovac, više puta biran za gradskog kapetana. Učestvovao je u borbama za oslobođenje od osmanske vlasti u Morejskom ratu i oslobođenje Trebinja i Herceg Novog. Poznat je i po sukobima na moru sa sjeveroafričkim gusarima.

 

Model jedrenjaka „Santa Croce”
tipa nava kapetana Vicka Bujovića, XX vijek

Model broda na kojem je plovio kapetan i ratnik Vicko Bujović u XVIII vijeku. Na jednom od najvećih jedrenjaka tog vremena nalazilo se više od četrdeset topova. Na pramcu je bio mletački lav rađen u drvetu, a na krmi zastava Mletačke republike.

 

Mač Vicka Bujovića,
XVII vijek

Venecijanski mač tipa skjavona kontea Bujovića koji je korišćen u dvoboju sa Osman-kapetanom Šabanovićem, hercegnovskim dizdarom. Iz ovog dvoboja konte Bujović izašao je kao pobjednik.

Sablja Osman-kapetana Šabanovića,
XVII vijek

Sablja Osman-kapetana Šabanovića, hercegnovskog dizdara, koju je nakon dobijenog dvoboja kao ratni trofej konte Bujović donio u Perast.

Marko Martinović:
Pravi izvještaj o opsadi i osvajanju Herceg Novog, poema,
Venecija, 1687.

Poema Relatione u kojoj je Peraštanin Marko Martinović opisao opsadu i oslobođenje Herceg Novog od otomanske vojne sile 1687. godine. U poemi je pomenut kapetan Vicko Bujović koji je predvodio perašku četu u borbama za oslobođenje.

Tripo Kokolja: Autoportret,
tempera na drvetu, 1690.

Peraštanin Tripo Kokolja je najznačajniji barokni slikar Boke Kotorske. Školovan u Veneciji pod pokroviteljstvom peraškog mecene nadbiskupa Andrije Zmajevića, oslikao je peraške Crkvu Svetog Nikole i Crkvu Gospe od Rozarija – porodični mauzolej Zmajevića. Najznačajnijim Kokoljinim likovnim ostvarenjem smatra se unutrašnja dekoracija crkve na peraškom ostrvu Gospa od Škrpjela koju čini 68 slika na platnu rađenih punih deset godina.

Nepoznati autor:
Grboslovlje, ulje na platnu, XVIII vijek

Na grbu grada Perasta predstavljene su dvije ruke koje drže krst čime je istaknuto hrišćansko zajedništvo Peraštana. Oko njih se nalaze grbovi 12 znamenitih peraških porodica (kazada) iz perioda vladavine Mletačke republike (1420-1797): Smilojević, Studeni, Stojšić, Vukašević, Šilopi, Šestokrilović, Čizmai, Mioković, Dentali, Rajković, Bratica i Perojević. Ova bratstva poznata su još od srednjeg vijeka, nose imena po prvobitnim porodicama, a o značaju Perasta u to vrijeme govori i podatak da je u mnogo većem Dubrovniku bilo 19 bratstava.

Nepoznati autor:
Portret Nikole Viskovića, ulje na platnu, XVI vijek

Nikola Visković bio je prvi gradski kapetan Perasta. Predvodio je peraški odred 1539. godine prilikom uspješne odbrane Kotora od osmanske armade pod vođstvom znamenitog Hajrudina Barbarose. 

Štap gradskog kapetana,
XVIII vijek

Štap gradskog kapetana je simbolički znak vlasti u Perastu. Prvi je pripadao kapetanu Nikoli Viskoviću, a posljednji Josipu Viskoviću koji je bio gradski kapetan 1797. godine kada je Mletačka republika doživjela svoj pad.

Grb porodice Visković, 
karton, XIX vijek

Grb porodice Visković sa grbom kazade Dentali kojoj je pripadala. Ovaj grb predstavlja simbol plemstva porodice Visković stečenog 1695. godine.

Salon porodice Visković,
XIX vijek

Salon iz porodične palate Visković svjedoči o položaju i društvenom statusu znamenite peraške porodice iz koje su potekli istaknuti gradski kapetani, ratnici, diplomate.

Privilegije Perasta
(1540-1739)

Privilegije Perasta svjedoče o povlasticama koje je gradu Perastu između 1540. i 1739. godine dodjeljivala Mletačka republika. Sačuvani spisi svjedoče o djelovanju pojedinih ustanova kroz vjekove, privrednim, diplomatskim i službenim relacijama sa Kotorom i susjednim državama.

Tripo Kokolja:
Portret Frana Viskovića, ulje na platnu, XVII vijek

Frano Visković (1665-1720), pomorac, pomorski trgovac i ratnik na moru, istakao se u borbama protiv gusara i osmanskih vojnih snaga na Peloponezu, u Moreji i Hercegovini. Prvi je od sdam Peraštana koji su dobili najveće mletačko odlikovanje Krst Svetog Marka i zvanje kavalijere - vitez Reda Svetog Marka.

Povelja Franu Viskoviću iz 1703. godine

Povelja iz 1703. godine koju je pukovnik Frano Visković dobio za svoje zasluge u službi i borbama pod zastavom Mletačke republike.

Nepoznati autor:
Portret Josipa Viskovića, ulje na platnu, XVIII vijek

Josip Visković bio je posljednji gradski kapetan Perasta. U ime peraške odanosti Veneciji, tek dva mjeseca nakon zvaničnog pada Mletačke republike 1797. godine Visković je pred Peraštanima održao oproštajni govor pozdravljajući spuštanje mletačke zastave uz sve počasti.

Grb porodice Balović,
ulje na platnu, XIX vijek

Porodični grb znamenite porodice Balović sa predstavom ribe zubatac, simbolom bratstva Dentali kom su pripadali Balovići.  

Salon porodice Balović,
XIX vijek

Salon iz porodične palate Balovića u kojoj je kao gost povremeno boravio crnogorski vladar i vladika Petar II Petrović Njegoš. Vjeruje se da je upravo u Perastu 1844. godine napisao svoju jedinu ljubavnu pjesmu Noć skuplja vijeka.  

Nepoznati autor:
Portret Julija Balovića,
tempera na bakru, XVII vijek

Julije Balović bio je hroničar i sakupljač bugarštica, starih narodnih pjesama dugog stiha koje pjevaju o bojevima Peraštana i Kotorana sa osmanskim vojnim snagama. Pored sakupljanja narodnih pjesama, Balović je napisao više književnih djela od kojih je najpoznatije Peraška  hronika u kojoj opisuje događaje u Perastu u periodu od početka XVI do XVIII vijeka.

P. P. Martini:
Portret Ivana Bronze,
ulje na platnu, XVIII vijek


Ivan Bronza je kapetan iz znamenite peraške porodice, vrsni poznavalac pomorstva i junak u borbama sa gusarima. Posebno se istakao u Drugom morejskom ratu i bio nosilac mletačkog zvanja kavalijera – viteza Svetog Marka. Ovaj portret je jedan od rijetkih izloženih u ovom muzeju sa potpisom autora.

Mornarska škrinja,
XIX vijek

Mornarska škrinja, donesena sa nekog od vijađa peraških kapetana, u kojoj se nalaze djelovi uniforme Peraške mornarice: ječerma (XX vijek), ćeverica (XX vijek) i ćemer (XIX vijek).

Djevojačka škrinja,
XIX vijek

Djevojačka škrinja rađena u doborezu sa duplim poklopcem pripadala je porodici Visković. Ovakve škrinje su se koristile za prikupljanje djevojačkog miraza koji su činili lični predmeti i pokloni namijenjeni porodici mladoženje.

Petar Rafailović:
Bogorodica sa Hristom,
tempera na drvetu, 1777.

Ikona u drvetu Bogorodica sa Hristom rađena je u risanskoj ikonopisnoj školi Rafailović – Dimitrijević. Ova škola postojala je od XVII do polovine XIX vijeka i dala brojne majstore koji su stvarali ikone i ikonostase za crkve širom Boke Kotorske, Crne Gore i Hercegovine.

Risanska slikarska škola:
Bogorodica,
tempera na drvetu, XVIII vijek

Drvena ikona sa predstavom Bogorodice rađena je u risanskoj ikonopisnoj školi Rafailović – Dimitrijević iz koje su potekli brojni majstori, autori niza ikonostasa u crkvama širom Boke Kotorske, Crne Gore i Hercegovine.

Nepoznati autor:
Sveti Spiridon,
tempera na drvetu, XVIII vijek

Umjetničkoj zbirci Muzeja grada Perasta pripada vrijedna ikona sa predstavom Svetog Spiridona, hrišćanskog sveca iz III vijeka koji se smatra zaštitnikom pomoraca. O poštovanju Svetog Spiridona u Boki Kotorskoj svjedoče desetine jedrenjaka koji su tokom XVIII vijeka nosili njegovo ime.

Nepoznati autor:
Portret Krsta Đoke,
ulje na platnu, XVIII vijek

Krsto Đoka bio je poznati peraški pomorac i ratnik na strani Mletačke republike koji je, za svoje zasluge u bojevima, od pape Klementa XI odlikovan Ordenom Jerusalimskog krsta 1710. godine.

Komoda – seteđorno,
XIX vijek

Drvena komoda posebnog tipa u kojoj je po fiokama odvajana odjeća po danima u sedmici. Najveći skladišni prostor za garderobu odvojen je za nedjelju budući da je taj dan najčešće biran za odlazak u crkvu, porodična i druga okupljanja i slavlja.

Model jedrenjaka Adriana kapetana Josipa Bratičevića,
XX vijek

Jedrenjak Adriana iz XIX vijeka jedan je od posljednjih brodova sagrađenih u Perastu čiji je vlasnik bio kapetan Josip Bratičević. Ovaj jedrenjak rađen je od drveta, sa dva jarbola, a cijelom dužinom trupa, s obje strane, nalazilo se po 10 topova. Pod zapovjedništvom kapetana Josipa Širovića potonuo je ispred egipatske luke Aleksandrija.