Blažena Ozana Kotorska

U crkvi sv. Pavla nalazi se isposnica u kojoj je boravila blažena Ozana. Ona je prva žena proglašena za sveticu u katoličkoj crkvi, a sa prostora je Crne Gore.

Blažena Ozana rođena je 25. novembra 1493. godine u selu Relezi (udaljenom oko 16 km istočno od Cetinja u Lješanskoj nahiji) u pravoslavnoj hrišćanskoj porodici, pod imenom Jovana-Joše Đujović, a na krštenju dato joj je ime Katarina (Kate), a po nekim izvorima navodi se prezime Kosić. Njeno ime se poklapa sa danom rođenja, kada se slavi sveta Katarina, aleksandrijska mučenica.

U svojoj 14. godini (1507. godine), po smrti oca Pera, Katarina uspijeva da ubijedi majku da je pusti i da se “nadahnuta Božijom milošću” uputi prema Kotoru. Da bi se mogla prehraniti i u nepoznatom gradu naći zaštitu, počinje službovati u kući Aleksandra Buća (“Lesa Bućinova, vijećnika i sudije od Kotora”) i njegove supruge Marine (rođene Bisanti).

Za vrijeme službe u porodici Buća, Katarina je, uz predanosti poslu, pokazala osobitu privrženost prema siromašnima. Poslije sedam godina službe, napustila je porodicu Buće i odlučila da, u svojoj 21. godini života, ode u kaluđerice. Na dan Obraćanja svetog Pavla apostola, 25. januara 1515. godine, prišla je trećem redu svetog Dominika, kada je položila zavjet siromaštva, čistote i poslušnosti i promijenila svoje kršteno ime u Ozana.

Plemenitosti i posvećenosti blažene Ozane vremenom su pridodata i čudotvorstva, poput onog kada je predvidjela zemljotres u Kotoru (1563.) ili kada se molitvom borila protiv kuge. Posebno se pamti u vrijeme napada Hajrudina Barbarose na Kotor, kada je, sa 70 galija i 30.000 mornara uplovio 11. avgusta 1539. godine pred kotorske zidine. Tada je kotorski biskup Luka Bisanti lično zamolio blaženu Ozanu da izađe pred narod i ohrabri ga na odbranu grada. “Uvjeravanje blažene Ozane o sigurnosti pobjede toliko je uticalo na stanovništvo, da se sve diglo na oružje, čak i žene i djeca“, navodi se u izvorima.

Dana 16. avgusta 1539. godine Barbarosa se povukao iz Kotorskog zaliva ostavljajući Kotor neosvojen. U znak sjećanja na ovaj događaj, 1540. godine sagrađena su nova (sjeverna) gradska vrata na Škurdi kao spomenik, a blažena Ozana će već za života postati toliko poštovana u crkvi i gradu Kotoru.

Preminula je 27. aprila 1565. godine, u 72. godini života, pošto je provela pedeset i dvije godine stroge pokore. Formalno ozvaničenje njenog kulta započeto je tek 1905. godine, a okončano 1907. Papa Pio XI je 20. decembra 1927. godine dozvolio javno i crkveno poštovanje blažene Ozane čime je ova, crnogorska pastirica, kotorska služavka i dominikanska trećoretkinja, postala prva katolička južnoslovenska svetica.

Godine 1930. u Kotoru je održana velika svečanost povodom “potvrde i odobrenja štovanja blažene Ozane, prve južnoslovenske svetice od strane Apostolske stolice”, a 24. juna te godine tijelo blažene Ozane postavljeno je u novi kovčeg u crkvi svete Marije, koji je rad vajara akademika Antuna Augustinčića. Prenos je izvršen u prisustvu kotorskog biskupa i grupe ljekara koji su konstatovali da je (nakon 365 godina od upokojenja): “Tijelo neraspadnuto, ruke u zglobovima gibljive, dobrim dijelom sačuvana koža, zglobovi nerastavljeni (stopala fale obostrano), svi prsti čitavi, čak su i nokti sačuvani…“, što je bila dodatna potvrda njene “blaženosti i svetosti”.

Kult blažene Ozane danas je, pored Kotora i cijele Boke, veoma prisutan i u Dalmaciji. Mnogi je poštuju kao predstavnicu ekumenizma – pokreta za ujedinjenje istočne i zapadne crkve.