Povodom 23. aprila, Svjetskog dana knjige i zaštite autorskih prava, OJU ,,Muzeji“ Kotor i Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor, bili su organizatori književnog programa pod nazivom „Autorsko veče Dragane Kršenković Brković“.
Veče je održano u Galeriji solidarnosti – Palata Pima sa početkom u 19 časova. Razgovor sa književnicom, o njenom romansijerskom radu, vodio je istaknuti književni kritičar, novinar i publicista Vlatko Simunović.
Na početku večeri prisutnima se obratila Marina Dulović, muzejska pedagoškinja ustanove, koja je nakon pozdravne riječi istakla: ,,Danas proslavljamo njeno veličanstvo KNJIGU i vjerujem da ćete se složiti sa mnom da je danas to veoma važno, kao i oduvijek naravno, ali u eri novih tehnologija, brzih i površnih informacija, lako dostupnih, elektronskih čitača, suštinska vrijednost sadržaja knjige ali i sam fizički kontakt sa njom treba njegovati i sačuvati. Svjetski dan knjige se proslavlja kako bi se promovisalo čitanje, objavljivanje i zaštita autorskih prava. Praznik je počeo da se slavi u Španiji 1923. godine po starom običaju iz Srednjeg vijeka, kada su muškarci voljenim ženama poklanjali ruže a one uzvraćale knjigom. Poslednjih godina u Kataloniji se svakog 23. aprila proda 400.000 knjiga i čak 4.000.000 ruža. Takođe praznik je utemeljen po inicijativi španskih knjižničara koji su odlučili da tim gestom daju počast Servantesu koji je umro na taj dan. Takođe, 23. april se smatra datumom smrti Vilijema Šekspira a kao Muđunarodni dan knjige (International Day of Book) je odlukom Generalne skupštine UNESCO-a iz 1995. godine ustanovljen i obilježava se u cijelom svijetu“.
Prije nego što je počeo razgovor sa književnicom Draganom Kršenković Brković, obavljen je protokolarni dio večeri, koji se odnosio na uručivanje Povelja i štampanog i elektronskog izdanja svih 165 brojeva Hrvatskog glasnika, sledećim ustanovama: OJU „Muzeji“ Kotor, Državni arhiv Kotor, Pomorski muzej Crne Gore, Gradska biblioteka i čitaonica Kotor (JU Kulturni centar „Nikola Đurković“), Pomorska biblioteka, Narodna biblioteka i čitaonica Tivat, kao i svim bibliotekama od Ulcinja do Herceg Novog kojima će poklon biti naknadno dostavljen. Povelje je u ime predsjednika HGDCG, Marija Brguljana, uručila članica Upravnog odbora i Uređivačke redakcije Danijela Vulović.
U nastavku večeri Dragana Kršenković Brković je, uz muzičku poporu Betovenove Mjesečeve sonate, koju je naklaviru itvela Marina Dulović, pročitala jedan dio iz zbirke pripovjetki ,,Vatra u Aleksandriji“: ,,Vremenom, Anju je pritisla i neka posebna težina koja je zračila iz uskih ulica njenog grada, stešnjenog između visokih planina i mora. Hodajući po glatkim oblucima od belog, ispranog kamena, po ko zna koji put klizeći pogledom po bronzanim zvekirima, visokim prozorima sa oronulim žaluzinama, po kamenim vencima uklesanim iznad vrata, po načetim fasadama palata pomoraca i plemića iz prošlih vremena, po malenim trgovima sa skalinama i crkvama, udišući prigušene mirise vode i memle, prateći linije širokih kjrošnji mirisnih leandera, lovora, čempresa, naslućivala je život koji je pulsirao unutar gradskih zidina, skrivni život suspregnut okoštalim običajima, opterećujućom tugom i nejasnim, a tako snažnim žudnjama. Anja i njen grad su disali istim ritmom, onim damarom koji je nagoveštavao sve dublje poniranje u maglinu neizvesnosti i nemira.“
Na pitanje Vlatka Simunovića o autentičnim pričama iz zbirke pripovjedaka ,,Gospodarska palata“, autorka je istakla: ,,Priče su različite, smještene u različitim vremenima. Kad je tek izašla knjiga shvatila sam da te priče povezuje jedan motiv – nasilje. To me nekako trglo i bacilo neki moj novi pogled na knjigu. Još jedan motiv je takođe ugrađen u svaku od tih priča – to je priča o ljubavi. U svom tom razmišljanju shvatila sam da je knjiga nastala kao jedno moje lično preispitivanje svega onoga što se dešavalo tokom decenija, 90-ih godina; jedan moj lični pokušaj shvatanja što je u osnovi tih priča.“ U nastavku večeri knjževni kritičar Vlatko Simunović je zaključio da romani ,,Atelanska igra“ i ,,Izgubljeni pečat“ imaju puno zajedničkog sa zbirkom priča ,,Vatra u Aleksandriji“: ,,…djeluju kao jedna cjelina, trilogija – da li je to tačno?“ Dragana Kršenković Brković na to pitanje je odgovorila: ,,Da, dobro ste zaključili, jer u mojim djelima postoji nekoliko pitanja koja su zajednička svima nama, bez obzira na vrijeme u kojem živimo, rase, pol – to je pitanje smrti i našeg odlaska, pitanje vremena i prolaznosti, kako se sa time nosimo. Ova trilogija jeste na tom putu; iz priče u priču – opisivanje različitih oblika u kojima se ljudi nose sa tim vremenom i prolaznošću , nose sa tim načinom definisanja trenutka i odlaska i svog trajanja. Zato su sve te priče potpuno različite . One su smještene u potpuno različite prostore , svaka ima svoj autentičan glas, potpuno drugačiji žanr.“
Veče je završilo u prijatnoj atmosferi događaja koji zavređuje pažnju.
OJU „MUZEJI“ KOTOR